To je pitanje s kojim sam se posljednjih dana sve više i svjesnije bavila.
Kad me ljudi pitaju čime se bavim, a ja kažem: „Vodim retreate,“ često dobijem znatiželjan — ili zbunjen — pogled. I razumijem to. Nisu svi uronjeni u isti svijet jezika, iscjeljenja ili „alternativa“ kroz koje mnogi od nas svakodnevno prolaze.
I samo zato što je nešto meni, mojim bliskim prijateljima i zajednici poznato, ne znači da bi to trebalo biti poznato i svima drugima. Dobar je to podsjetnik: da ne pretpostavljamo, da ne sudimo i da ostanemo otvoreni.
Zato želim pokušati iskreno odgovoriti na ovo pitanje:
Što je retreat ili "povlačenje"?
Retreat nije bježanje od stvarnosti.
Nije to odmor, čak ni ako je mjesto prekrasno.
Nije luksuz. Nije ni samo udovoljavanje,
Nije trend. Retreat je nešto mnogo dublje,
Retreat je svjestan korak udaljavanja od svakodnevnog života — ne da se isključite, nego da se ponovo povežete.
Da pritisnete pauzu na buku, na rasporede, na priče koje nosite o tome tko biste trebali biti.
To je prostor ispunjen pažnjom, gdje ste pozvani da jednostavno budete.
Da slušate iznutra.
Da omekšate ono što radite i uronite u bivanje.
Da se susretnete sa sobom-iza svih uloga, rutine i uvijetovanja.
Na mojim retreatima to radimo kroz tijelo. Kroz dah, pokret, tišinu, istraživanje, prirodu, ritual i prisutnost.
Ne tražimo da se popravimo, već da se prisjetimo sebe — nježno, iskreno, polako.
Nije uvijek lagano.
Ali je stvarno.
Retreat je povratak.
Svom tijelu.
Svojoj istini.
Dijelovima sebe koji su strpljivo čekali tvoju pažnju,
Dakle, retreat nije bijeg. To je hrabra, prekrasna odluka da se vratite sebi — čak i samo na nekoliko dana.
I iz tog povratka, nešto se uvijek promijeni. Ne zato što si se promijenio/la, već zato što si se napokon sjetio/la tko si uistinu.
Pogledaj naše retreate
